Svaki musliman, muškarac, žena i dijete islamske odrasle dobi, koji je slobodan, nastanjen i bogat, obavezan je (vadžib alejh) žrtvovati životinju na Blagdan žrtve. Osoba se smatra bogatom ako je njena imovina dostigla limit za sakupljanje (nisāb) od 80 grama zlata. Pored gotovine i plemenitih metala, svi materijalni objekti poput kuće, automobila, zemljišta i odobrenih kredita smatraju se imovinom, umanjeno za iznos potreban za životne troškove (kuća ili automobil).
Žrtva je materijalni Ibada (obožavanje) i spominje se u suri El-Hadž, 22:36-37 na sljedeći način: "I Mi smo vam žrtvene deve učinili Allahovim simbolima. U njima ima dobra za vas. Zato spomenite Allahovo ime nad njima kada se poredaju. A kada padnu na bok, jedite od njih i nahranite sitne i siromahe. Tako smo ih vama učinili pokornima, da biste bili zahvalni."
U jednoj od Poslanikovih izjava stoji: „Ko god si to može priuštiti, a ne prinosi žrtvu, neka se ne približava našem bogomolji!“ (Ahmad b. Hanbal, 8273; Ibn Mace, Adahi, 2 (3123)
Ni njihovo meso ni njihova krv ne dopiru do Allaha, ali do Njega dopire vaša pobožnost (takva). Tako ih je On učinio pokornima tebi, da bi slavio Allaha zbog onoga u čemu te je uputio. I donesi dobru vijest onima koji čine dobro.”
Dok se većina životinja kolje u komercijalne i lične svrhe, Kurban se kolje i u svrhu bogosluženja i u dobrotvorne svrhe.
Vrijednost ovog rituala se višestruko povećava kada se žrtveno meso donira siromašnima, siročadi i potrebitim učenicima islamskih učenja, čime se doprinosi općem dobru.